Turneja po Kanadi

Na poziv nogometnog kluba Zagreb Toronto i tamburaskog sastava Sanjari također iz Toronta, Slavonske lole su imali turneju po Canadi od 21 dan. Turneja je počela 7.02.2006.g., kada smo i došli u Toronto. U Torontu smo bili dva dana i u četvrtak 9.02.2006.g. poletili smo za Winippeg gdje smo imali prvi nastup u petak 10.02.2006.g. U Winippegu veliko iznenađenje, a ujedno i velika čast za nas, naime na aerodrumu (zračnoj luci) dočekao nas je poznati zvuk, zvuk tambure.

Tamburaši hrvatskog društva Zora iz Winippega došli su radi nas da bi nam zaželili dobrodošlicu. Moram biti iskren pa reći da smo u tom trenutku pomislili da dolaze neke važne političke ličnosti, a ne tamburaši iz Hrvatske tj. Slavonske lole. U ime Slavonskih lola još jednom im se i ovim putem zahvaljujemo na takvoj časti! Inače u Winippegu  nas je dočekala i prava zimska idila kaku skoro nismo vidjeli na našim prostorima snijega je bilo oko 80 cm i još je padao.

10.02.2006.g. petak. Nastup u Winippegu u hrvatkom domu. Nastup je bio izvrsan, dobro posjećen, a što je najvažnije svakom
izvođaču, završen sa pljeskom na nogama i glasnim povicima !

11.02.2006.g. subota. U 10,00h poletili smo za Calgari u koji smo i sletili za 1,5 sat. Tamo čudo, iz zimskih uvijetau Winippegu došli smo u pravo proljetno vrijeme u Calgariju, sunčano, +16 C. Nastup u Hrvatsko-Kanadskom domu protekao je također odlično, znakovito je i što je npr. Ivan Kulaš iz Osijeka nekada i sam glazbenik rekao u jednom trenutku: Ovdje sam već 30 godina i dolazili su izvođači iz svih djelova Hrvatske, ali ovako šta veselo i dobro nisam doživio, dečki, hvala vam na prekrasnoj noći!

13. veljače poletjeli smo iz Calgarija natrag u Toronto. Imali smo slobodnog vremena pa smo malo razgledali grad (ne bi čovjek sve vidio da se šeće po Torontu po' godine).

17.02.2006.g. bio je nastup u  Hamiltonu, tu se ponovila ista slika iz predhodna dva koncerta. Ljudi su napunili dvoranu i bili prezadovoljni kako s koncertnim dijelom, tako i sa zabavnim dijelom koncerta.

18.02.2006.g.  subota. Dan za koji smo najviše strahovali i mi i organizatori. Svirali smo u Hrvatskom domu u Missisagi.

To je ujedno i najveći dom gdje smo imali koncerte, tako da se dobar dio turneje bazirao na posječenosti te večeri. No kako se vidjelo strahovanja su bila bezrazložna jel se za ulaz tražila karta više. Odnosno smještajni kapacitet dvorane je bio premali da primi sve koji su htjeli ući. Ljudi su prolazili i po 400-500 km da bi bili tu veće sa nama i uživali u našoj svirci i pjesmi. Dolazili su Hrvati i SAD-a tako da je atmosfera bila fenomenalna, te su doma otišli veseli i zadovoljni. U samoj Missagi vidjeli smo i dosta naših sugrađana koji su vas sve pozdravili sa željom da se što prije vide sa svojim prijateljima u našem Đakovu.

Nakon koncerta u Missisagi usljedio je još jedan u Oakvildu koji je također bio jako dobro posjećen jer ako su ljudi s nekim zadovoljni, odnosno nezadovoljni to se jako brzo čuje. Mnogi su htjeli podjeliti zadnji koncert s nama te nas još jednom pozdraviti i zaželiti nam sretan put u domovinu nam Hrvatsku. Od svega nam je najteže palo što ni u jednoj dvorani gdje smo svirali nije dozvoljeno pušenje. Možete si zamisliti kako je kad za svaku cigaretu moraš izaći izvan dvorane na zimu i vjetar da bi utolio žeđ za svojom ovisnošću tj. cigaretom, no zato je u dvorani čist zrak i nema magle kako mi inače kažemo možeš dim rezat' nožem. No čovjek se na sve brzo privikne, a pogotovo ako je nešto dobro.

Iako je ovo već četvrti put kako smo bili na turneji po Canadi (prvi puta 1998.g.) moramo priznati da je ovo bila i najbolje organizirana, a i posjećena naša turneja. U prvom redu ovo je bila u potpunosti samo naša turneja jel ovaj puta nije bilo s nama naših kolega pjevača, zabavljača i sl. tako da smo sada igrali po svojim pravilima i bez ikakih sugestija sa strane što se i pokazalo kao i najbolja opcija turneje. Ovo je putokaz za buduće turneje jel kako si napraviš, kako se odnosiš prema ljudima tako ti i bude, a ovaj puta je bilo sve za PET.